orezívati
orezívati (što) nesvrš. 〈prez. orèzujēm, pril. sad. orèzujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| orezivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | orezujem |
| 2. | orezuješ |
| 3. | orezuje |
| množina | |
| 1. | orezujemo |
| 2. | orezujete |
| 3. | orezuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | orezivat ću |
| 2. | orezivat ćeš |
| 3. | orezivat će |
| množina | |
| 1. | orezivat ćemo |
| 2. | orezivat ćete |
| 3. | orezivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | orezivah |
| 2. | orezivaše |
| 3. | orezivaše |
| množina | |
| 1. | orezivasmo |
| 2. | orezivaste |
| 3. | orezivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | orezivao sam |
| 2. | orezivao si |
| 3. | orezivao je |
| množina | |
| 1. | orezivali smo |
| 2. | orezivali ste |
| 3. | orezivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam orezivao |
| 2. | bio si orezivao |
| 3. | bio je orezivao |
| množina | |
| 1. | bili smo orezivali |
| 2. | bili ste orezivali |
| 3. | bili su orezivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | orezuj |
| množina | |
| 1. | orezujmo |
| 2. | orezujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| orezujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| orezivao, orezivala, orezivalo | |
| orezivali, orezivale, orezivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| orezivan, orezivana, orezivano | |
| orezivani, orezivane, orezivana | |
Etimologija
✧ vidi òrezati
