òslabjeti
òslabjeti () svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òslabljen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
oslabjeti | |
prezent | |
jednina | |
1. | oslabim |
2. | oslabiš |
3. | oslabi |
množina | |
1. | oslabimo |
2. | oslabite |
3. | oslabe |
futur | |
jednina | |
1. | oslabjet ću |
2. | oslabjet ćeš |
3. | oslabjet će |
množina | |
1. | oslabjet ćemo |
2. | oslabjet ćete |
3. | oslabjet će |
aorist | |
jednina | |
1. | oslabjeh |
2. | oslabje |
3. | oslabje |
množina | |
1. | oslabjesmo |
2. | oslabjeste |
3. | oslabješe |
perfekt | |
jednina | |
1. | oslabio sam |
2. | oslabio si |
3. | oslabio je |
množina | |
1. | oslabjeli smo |
2. | oslabjeli ste |
3. | oslabjeli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam oslabio |
2. | bio si oslabio |
3. | bio je oslabio |
množina | |
1. | bili smo oslabjeli |
2. | bili ste oslabjeli |
3. | bili su oslabjeli |
imperativ | |
jednina | |
2. | oslabi |
množina | |
1. | oslabimo |
2. | oslabite |
glagolski prilog prošli | |
oslabjevši | |
glagolski pridjev aktivni | |
oslabio, oslabjela, oslabjelo | |
oslabjeli, oslabjele, oslabjela |
1. | postati slab, izgubiti silu, snagu; oslabiti |
2. | razg. omršavjeti |