osàkatiti
osàkatiti (koga, što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. osàkaćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osakatiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osakatim |
| 2. | osakatiš |
| 3. | osakati |
| množina | |
| 1. | osakatimo |
| 2. | osakatite |
| 3. | osakate |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osakatit ću |
| 2. | osakatit ćeš |
| 3. | osakatit će |
| množina | |
| 1. | osakatit ćemo |
| 2. | osakatit ćete |
| 3. | osakatit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | osakatih |
| 2. | osakati |
| 3. | osakati |
| množina | |
| 1. | osakatismo |
| 2. | osakatiste |
| 3. | osakatiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osakatio sam |
| 2. | osakatio si |
| 3. | osakatio je |
| množina | |
| 1. | osakatili smo |
| 2. | osakatili ste |
| 3. | osakatili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osakatio |
| 2. | bio si osakatio |
| 3. | bio je osakatio |
| množina | |
| 1. | bili smo osakatili |
| 2. | bili ste osakatili |
| 3. | bili su osakatili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osakati |
| množina | |
| 1. | osakatimo |
| 2. | osakatite |
| glagolski prilog prošli | |
| osakativši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osakatio, osakatila, osakatilo | |
| osakatili, osakatile, osakatila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| osakaćen, osakaćena, osakaćeno | |
| osakaćeni, osakaćene, osakaćena | |
Definicija
| 1. | a. teško tjelesno ozlijediti tako da tko ostane sakat [osakatiti čovjeka] b. oštetiti tako da što postane manje vrijedno [osakatiti tekst] |
| 2. | pren. općenito, teško kome naštetiti; nanijeti mu kakvo zlo [lošim radom osakatiti čitave generacije] |
