sàkatiti
sàkatiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -tēći, gl. im. -aćēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sakatiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sakatim |
| 2. | sakatiš |
| 3. | sakati |
| množina | |
| 1. | sakatimo |
| 2. | sakatite |
| 3. | sakate |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sakatit ću |
| 2. | sakatit ćeš |
| 3. | sakatit će |
| množina | |
| 1. | sakatit ćemo |
| 2. | sakatit ćete |
| 3. | sakatit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sakaćah |
| 2. | sakaćaše |
| 3. | sakaćaše |
| množina | |
| 1. | sakaćasmo |
| 2. | sakaćaste |
| 3. | sakaćahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sakatio sam |
| 2. | sakatio si |
| 3. | sakatio je |
| množina | |
| 1. | sakatili smo |
| 2. | sakatili ste |
| 3. | sakatili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sakatio |
| 2. | bio si sakatio |
| 3. | bio je sakatio |
| množina | |
| 1. | bili smo sakatili |
| 2. | bili ste sakatili |
| 3. | bili su sakatili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sakati |
| množina | |
| 1. | sakatimo |
| 2. | sakatite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sakateći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sakatio, sakatila, sakatilo | |
| sakatili, sakatile, sakatila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sakaćen, sakaćena, sakaćeno | |
| sakaćeni, sakaćene, sakaćena | |
Definicija
| 1. | (koga) činiti sakatim |
| 2. | (što) pren. pejor. narušavati cjelinu čega; oštećivati, kvariti [sakatiti tekst] |
Etimologija
✧ vidi sàkat (I)
