òsmjeliti
òsmjeliti (koga, se) svrš. 〈prez. -īm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. rad. òsmjelio (se), prid. trp. òsmjeljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| osmjeliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | osmjelim |
| 2. | osmjeliš |
| 3. | osmjeli |
| množina | |
| 1. | osmjelimo |
| 2. | osmjelite |
| 3. | osmjele |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | osmjelit ću |
| 2. | osmjelit ćeš |
| 3. | osmjelit će |
| množina | |
| 1. | osmjelit ćemo |
| 2. | osmjelit ćete |
| 3. | osmjelit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | osmjelih |
| 2. | osmjeli |
| 3. | osmjeli |
| množina | |
| 1. | osmjelismo |
| 2. | osmjeliste |
| 3. | osmjeliše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | osmjelio sam |
| 2. | osmjelio si |
| 3. | osmjelio je |
| množina | |
| 1. | osmjelili smo |
| 2. | osmjelili ste |
| 3. | osmjelili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam osmjelio |
| 2. | bio si osmjelio |
| 3. | bio je osmjelio |
| množina | |
| 1. | bili smo osmjelili |
| 2. | bili ste osmjelili |
| 3. | bili su osmjelili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | osmjeli |
| množina | |
| 1. | osmjelimo |
| 2. | osmjelite |
| glagolski prilog prošli | |
| osmjelivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| osmjelio, osmjelila, osmjelilo | |
| osmjelili, osmjelile, osmjelila | |
Definicija
| 1. | (koga) uliti komu samopouzdanje |
| 2. | (se) dobiti samopouzdanje; smionost, hrabrost |
