Hrvatski jezični portal

smjȅti

smjȅti (što) nesvrš.prez. smȉjēm, pril. sad. smȉjūći, prid. rad. smȉo/smjȅla ž

Izvedeni oblici
Nesvršeni
infinitiv
smjeti
 
prezent
jednina
1. smijem
2. smiješ
3. smije
množina
1. smijemo
2. smijete
3. smiju
 
futur
jednina
1. smjet ću
2. smjet ćeš
3. smjet će
množina
1. smjet ćemo
2. smjet ćete
3. smjet će
 
imperfekt
jednina
1. smijah
2. smijaše
3. smijaše
množina
1. smijasmo
2. smijaste
3. smijahu
 
perfekt
jednina
1. smio sam
2. smio si
3. smio je
množina
1. smjeli smo
2. smjeli ste
3. smjeli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam smio
2. bio si smio
3. bio je smio
množina
1. bili smo smjeli
2. bili ste smjeli
3. bili su smjeli
 
imperativ
jednina
2. smij
množina
1. smijmo
2. smijte
 
glagolski prilog sadašnji
smijući
 
glagolski pridjev aktivni
smio, smjela, smjelo
smjeli, smjele, smjela
Definicija
1. imati dopuštenje da se što učini [smijem večeras u kino]
2. imati smjelosti što učiniti; usuditi se
Frazeologija
ne bi smjelo (kad se što kosi s očekivanjima ili kad se očekuje razvoj događaja, posljedica prema pravilima, iskustvu, uloženom naporu itd.) [to je pričvršćeno dobro, ne bi smjelo pasti]; vjerojatno neće, vjerujem da neće, mislim da se neće (dogoditi)
Etimologija
prasl. i stsl. sъměti (rus. smet', češ. smíti) ≃ s (a)- + *měti ≃ stvnjem. muot: hrabrost, bijes