otarásiti se
otarásiti se svrš. 〈prez. otàrāsīm se, pril. pr. -īvši se, prid. rad. otarásio se〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| otarasiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | otarasim |
| 2. | otarasiš |
| 3. | otarasi |
| množina | |
| 1. | otarasimo |
| 2. | otarasite |
| 3. | otarase |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | otarasit ću |
| 2. | otarasit ćeš |
| 3. | otarasit će |
| množina | |
| 1. | otarasit ćemo |
| 2. | otarasit ćete |
| 3. | otarasit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | otarasih |
| 2. | otarasi |
| 3. | otarasi |
| množina | |
| 1. | otarasismo |
| 2. | otarasiste |
| 3. | otarasiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | otarasio sam |
| 2. | otarasio si |
| 3. | otarasio je |
| množina | |
| 1. | otarasili smo |
| 2. | otarasili ste |
| 3. | otarasili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam otarasio |
| 2. | bio si otarasio |
| 3. | bio je otarasio |
| množina | |
| 1. | bili smo otarasili |
| 2. | bili ste otarasili |
| 3. | bili su otarasili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | otarasi |
| množina | |
| 1. | otarasimo |
| 2. | otarasite |
| glagolski prilog prošli | |
| otarasivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| otarasio, otarasila, otarasilo | |
| otarasili, otarasile, otarasila | |
Definicija
riješiti se čega, odbaciti što
Etimologija
✧ izmijenjeno prema v. otresti
