òtrēsti
òtrēsti (se) svrš. 〈prez. otrésēm (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. otrèsen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otresti | |
prezent | |
jednina | |
1. | otresem |
2. | otreseš |
3. | otrese |
množina | |
1. | otresemo |
2. | otresete |
3. | otresu |
futur | |
jednina | |
1. | otrest ću |
2. | otrest ćeš |
3. | otrest će |
množina | |
1. | otrest ćemo |
2. | otrest ćete |
3. | otrest će |
aorist | |
jednina | |
1. | otresoh |
2. | otrese |
3. | otrese |
množina | |
1. | otresosmo |
2. | otresoste |
3. | otresoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | otresao sam |
2. | otresao si |
3. | otresao je |
množina | |
1. | otresli smo |
2. | otresli ste |
3. | otresli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otresao |
2. | bio si otresao |
3. | bio je otresao |
množina | |
1. | bili smo otresli |
2. | bili ste otresli |
3. | bili su otresli |
imperativ | |
jednina | |
2. | otresi |
množina | |
1. | otresimo |
2. | otresite |
glagolski prilog prošli | |
otresavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
otresao, otresla, otreslo | |
otresli, otresle, otresla | |
glagolski pridjev pasivni | |
otresen, otresena, otreseno | |
otreseni, otresene, otresena |
1. | (što) a. tresući ukloniti što iz čega [otresti krpu od prašine] b. tresući učiniti da plod padne s grane [otresti orahe] |
2. | pren. a. (se čega) otarasiti se, osloboditi se b. (se na koga) izderati se na koga; obratiti se kome grubim riječima i povišenim tonom |