òtjerati
òtjerati (koga) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. òtjerān〉,
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otjerati | |
prezent | |
jednina | |
1. | otjeram |
2. | otjeraš |
3. | otjera |
množina | |
1. | otjeramo |
2. | otjerate |
3. | otjeraju |
futur | |
jednina | |
1. | otjerat ću |
2. | otjerat ćeš |
3. | otjerat će |
množina | |
1. | otjerat ćemo |
2. | otjerat ćete |
3. | otjerat će |
aorist | |
jednina | |
1. | otjerah |
2. | otjera |
3. | otjera |
množina | |
1. | otjerasmo |
2. | otjeraste |
3. | otjeraše |
perfekt | |
jednina | |
1. | otjerao sam |
2. | otjerao si |
3. | otjerao je |
množina | |
1. | otjerali smo |
2. | otjerali ste |
3. | otjerali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otjerao |
2. | bio si otjerao |
3. | bio je otjerao |
množina | |
1. | bili smo otjerali |
2. | bili ste otjerali |
3. | bili su otjerali |
imperativ | |
jednina | |
2. | otjeraj |
množina | |
1. | otjerajmo |
2. | otjerajte |
glagolski prilog prošli | |
otjeravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
otjerao, otjerala, otjeralo | |
otjerali, otjerale, otjerala | |
glagolski pridjev pasivni | |
otjeran, otjerana, otjerano | |
otjerani, otjerane, otjerana |