òtjecati
òtjecati (òticati) () nesvrš. 〈prez. òtječēm, pril. sad. òtječūći, gl. im. òtjecānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otjecati | |
prezent | |
jednina | |
1. | otječem |
2. | otječeš |
3. | otječe |
množina | |
1. | otječemo |
2. | otječete |
3. | otječu |
futur | |
jednina | |
1. | otjecat ću |
2. | otjecat ćeš |
3. | otjecat će |
množina | |
1. | otjecat ćemo |
2. | otjecat ćete |
3. | otjecat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | otjecah |
2. | otjecaše |
3. | otjecaše |
množina | |
1. | otjecasmo |
2. | otjecaste |
3. | otjecahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | otjecao sam |
2. | otjecao si |
3. | otjecao je |
množina | |
1. | otjecali smo |
2. | otjecali ste |
3. | otjecali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otjecao |
2. | bio si otjecao |
3. | bio je otjecao |
množina | |
1. | bili smo otjecali |
2. | bili ste otjecali |
3. | bili su otjecali |
imperativ | |
jednina | |
2. | otječi |
množina | |
1. | otječimo |
2. | otječite |
glagolski prilog sadašnji | |
otječući | |
glagolski pridjev aktivni | |
otjecao, otjecala, otjecalo | |
otjecali, otjecale, otjecala |