òteći1
òteći1 () svrš. 〈prez. otèčēm, pril. pr. òtekāvši, prid. rad. òtekao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oteći | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | otečem |
| 2. | otekneš |
| 3. | otekne |
| množina | |
| 1. | oteknemo |
| 2. | oteknete |
| 3. | oteknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oteći ću |
| 2. | oteći ćeš |
| 3. | oteći će |
| množina | |
| 1. | oteći ćemo |
| 2. | oteći ćete |
| 3. | oteći će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | otekoh |
| 2. | oteče |
| 3. | oteče |
| množina | |
| 1. | otekosmo |
| 2. | otekoste |
| 3. | otekoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | otekao sam |
| 2. | otekao si |
| 3. | otekao je |
| množina | |
| 1. | otekli smo |
| 2. | otekli ste |
| 3. | otekli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam otekao |
| 2. | bio si otekao |
| 3. | bio je otekao |
| množina | |
| 1. | bili smo otekli |
| 2. | bili ste otekli |
| 3. | bili su otekli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oteci |
| množina | |
| 1. | otecimo |
| 2. | otecnite |
| glagolski prilog prošli | |
| otekavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| otekao, otekla, oteklo | |
| otekli, otekle, otekla | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| otečen, otečena, otečeno | |
| otečeni, otečene, otečena | |
Definicija
| 1. | dovršiti otjecanje [otekla je bujica] |
| 2. | pren. proći bespovratno |
Onomastika
♦ top. mikrotop.: Ȍtoka (Petrinja), Ȍtoke (Brod)
Etimologija
✧ od- (ot-) + v. teći
