otputòvati
otputòvati () svrš. 〈prez. otpùtujēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. ȍtputovao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otputovati | |
prezent | |
jednina | |
1. | otputujem |
2. | otputuješ |
3. | otputuje |
množina | |
1. | otputujemo |
2. | otputujete |
3. | otputuju |
futur | |
jednina | |
1. | otputovat ću |
2. | otputovat ćeš |
3. | otputovat će |
množina | |
1. | otputovat ćemo |
2. | otputovat ćete |
3. | otputovat će |
aorist | |
jednina | |
1. | otputovah |
2. | otputova |
3. | otputova |
množina | |
1. | otputovasmo |
2. | otputovaste |
3. | otputovaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | otputovao sam |
2. | otputovao si |
3. | otputovao je |
množina | |
1. | otputovali smo |
2. | otputovali ste |
3. | otputovali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otputovao |
2. | bio si otputovao |
3. | bio je otputovao |
množina | |
1. | bili smo otputovali |
2. | bili ste otputovali |
3. | bili su otputovali |
imperativ | |
jednina | |
2. | otputuj |
množina | |
1. | otputujmo |
2. | otputujte |
glagolski prilog prošli | |
otputovavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
otputovao, otputovala, otputovalo | |
otputovali, otputovale, otputovala |