otplòviti
otplòviti (, kamo) svrš. 〈prez. òtplovīm, pril. pr. -īvši, prid. rad. otplòvio〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
otploviti | |
prezent | |
jednina | |
1. | otplovim |
2. | otploviš |
3. | otplovi |
množina | |
1. | otplovimo |
2. | otplovite |
3. | otplove |
futur | |
jednina | |
1. | otplovit ću |
2. | otplovit ćeš |
3. | otplovit će |
množina | |
1. | otplovit ćemo |
2. | otplovit ćete |
3. | otplovit će |
aorist | |
jednina | |
1. | otplovih |
2. | otplovi |
3. | otplovi |
množina | |
1. | otplovismo |
2. | otploviste |
3. | otploviše |
perfekt | |
jednina | |
1. | otplovio sam |
2. | otplovio si |
3. | otplovio je |
množina | |
1. | otplovili smo |
2. | otplovili ste |
3. | otplovili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam otplovio |
2. | bio si otplovio |
3. | bio je otplovio |
množina | |
1. | bili smo otplovili |
2. | bili ste otplovili |
3. | bili su otplovili |
imperativ | |
jednina | |
2. | otplovi |
množina | |
1. | otplovimo |
2. | otplovite |
glagolski prilog prošli | |
otplovivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
otplovio, otplovila, otplovilo | |
otplovili, otplovile, otplovila |