ovlašćívati
ovlašćívati (koga) nesvrš. 〈prez. ovlàšćujēm, pril. sad. ovlàšćujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ovlašćivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ovlašćujem |
| 2. | ovlašćuješ |
| 3. | ovlašćuje |
| množina | |
| 1. | ovlašćujemo |
| 2. | ovlašćujete |
| 3. | ovlašćuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ovlašćivat ću |
| 2. | ovlašćivat ćeš |
| 3. | ovlašćivat će |
| množina | |
| 1. | ovlašćivat ćemo |
| 2. | ovlašćivat ćete |
| 3. | ovlašćivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ovlašćivah |
| 2. | ovlašćivaše |
| 3. | ovlašćivaše |
| množina | |
| 1. | ovlašćivasmo |
| 2. | ovlašćivaste |
| 3. | ovlašćivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ovlašćivao sam |
| 2. | ovlašćivao si |
| 3. | ovlašćivao je |
| množina | |
| 1. | ovlašćivali smo |
| 2. | ovlašćivali ste |
| 3. | ovlašćivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ovlašćivao |
| 2. | bio si ovlašćivao |
| 3. | bio je ovlašćivao |
| množina | |
| 1. | bili smo ovlašćivali |
| 2. | bili ste ovlašćivali |
| 3. | bili su ovlašćivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ovlašćuj |
| množina | |
| 1. | ovlašćujmo |
| 2. | ovlašćujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ovlašćujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ovlašćivao, ovlašćivala, ovlašćivalo | |
| ovlašćivali, ovlašćivale, ovlašćivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ovlašćivan, ovlašćivana, ovlašćivano | |
| ovlašćivani, ovlašćivane, ovlašćivana | |
Etimologija
✧ vidi ovlástiti
