ovlástiti
ovlástiti (koga, što) svrš. 〈prez. òvlāstīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òvlāšten/òvlāšćen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ovlastiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ovlastim |
| 2. | ovlastiš |
| 3. | ovlasti |
| množina | |
| 1. | ovlastimo |
| 2. | ovlastite |
| 3. | ovlaste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ovlastit ću |
| 2. | ovlastit ćeš |
| 3. | ovlastit će |
| množina | |
| 1. | ovlastit ćemo |
| 2. | ovlastit ćete |
| 3. | ovlastit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ovlastih |
| 2. | ovlasti |
| 3. | ovlasti |
| množina | |
| 1. | ovlastismo |
| 2. | ovlastiste |
| 3. | ovlastiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ovlastio sam |
| 2. | ovlastio si |
| 3. | ovlastio je |
| množina | |
| 1. | ovlastili smo |
| 2. | ovlastili ste |
| 3. | ovlastili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ovlastio |
| 2. | bio si ovlastio |
| 3. | bio je ovlastio |
| množina | |
| 1. | bili smo ovlastili |
| 2. | bili ste ovlastili |
| 3. | bili su ovlastili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ovlasti |
| množina | |
| 1. | ovlastimo |
| 2. | ovlastite |
| glagolski prilog prošli | |
| ovlastivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ovlastio, ovlastila, ovlastilo | |
| ovlastili, ovlastile, ovlastila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ovlašten, ovlaštena, ovlašteno | |
| ovlašteni, ovlaštene, ovlaštena | |
Definicija
dati kome punomoć, dati kome mogućnost zastupanja u čije ime; opunomoćiti
Etimologija
✧ o (b)- + v. vlast
