ovjeròviti
ovjeròviti (što) svrš. 〈prez. ovjèrovīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ovjèrovljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ovjeroviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ovjerovim |
| 2. | ovjeroviš |
| 3. | ovjerovi |
| množina | |
| 1. | ovjerovimo |
| 2. | ovjerovite |
| 3. | ovjerove |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ovjerovit ću |
| 2. | ovjerovit ćeš |
| 3. | ovjerovit će |
| množina | |
| 1. | ovjerovit ćemo |
| 2. | ovjerovit ćete |
| 3. | ovjerovit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ovjerovih |
| 2. | ovjerovi |
| 3. | ovjerovi |
| množina | |
| 1. | ovjerovismo |
| 2. | ovjeroviste |
| 3. | ovjeroviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ovjerovio sam |
| 2. | ovjerovio si |
| 3. | ovjerovio je |
| množina | |
| 1. | ovjerovili smo |
| 2. | ovjerovili ste |
| 3. | ovjerovili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ovjerovio |
| 2. | bio si ovjerovio |
| 3. | bio je ovjerovio |
| množina | |
| 1. | bili smo ovjerovili |
| 2. | bili ste ovjerovili |
| 3. | bili su ovjerovili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ovjerovi |
| množina | |
| 1. | ovjerovimo |
| 2. | ovjerovite |
| glagolski prilog prošli | |
| ovjerovivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ovjerovio, ovjerovila, ovjerovilo | |
| ovjerovili, ovjerovile, ovjerovila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ovjerovljen, ovjerovljena, ovjerovljeno | |
| ovjerovljeni, ovjerovljene, ovjerovljena | |
Definicija
ovjeriti, potvrditi vjerodostojnost, ob. zapisnik
Etimologija
✧ vidi òvjeriti
