òvjeriti
òvjeriti (što) svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. òvjeren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ovjeriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ovjerim |
| 2. | ovjeriš |
| 3. | ovjeri |
| množina | |
| 1. | ovjerimo |
| 2. | ovjerite |
| 3. | ovjere |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ovjerit ću |
| 2. | ovjerit ćeš |
| 3. | ovjerit će |
| množina | |
| 1. | ovjerit ćemo |
| 2. | ovjerit ćete |
| 3. | ovjerit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ovjerih |
| 2. | ovjeri |
| 3. | ovjeri |
| množina | |
| 1. | ovjerismo |
| 2. | ovjeriste |
| 3. | ovjeriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ovjerio sam |
| 2. | ovjerio si |
| 3. | ovjerio je |
| množina | |
| 1. | ovjerili smo |
| 2. | ovjerili ste |
| 3. | ovjerili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ovjerio |
| 2. | bio si ovjerio |
| 3. | bio je ovjerio |
| množina | |
| 1. | bili smo ovjerili |
| 2. | bili ste ovjerili |
| 3. | bili su ovjerili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ovjeri |
| množina | |
| 1. | ovjerimo |
| 2. | ovjerite |
| glagolski prilog prošli | |
| ovjerivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ovjerio, ovjerila, ovjerilo | |
| ovjerili, ovjerile, ovjerila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ovjeren, ovjerena, ovjereno | |
| ovjereni, ovjerene, ovjerena | |
Definicija
službeno potvrditi istinitost čega, ovjeroviti [ovjeriti potpis]
Etimologija
✧ o (b)- + v. vjera
