ovjerávati
ovjerávati (što) nesvrš. 〈prez. ovjèrāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ovjeravati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ovjeravam |
| 2. | ovjeravaš |
| 3. | ovjerava |
| množina | |
| 1. | ovjeravamo |
| 2. | ovjeravate |
| 3. | ovjeravaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ovjeravat ću |
| 2. | ovjeravat ćeš |
| 3. | ovjeravat će |
| množina | |
| 1. | ovjeravat ćemo |
| 2. | ovjeravat ćete |
| 3. | ovjeravat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | ovjeravah |
| 2. | ovjeravaše |
| 3. | ovjeravaše |
| množina | |
| 1. | ovjeravasmo |
| 2. | ovjeravaste |
| 3. | ovjeravahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ovjeravao sam |
| 2. | ovjeravao si |
| 3. | ovjeravao je |
| množina | |
| 1. | ovjeravali smo |
| 2. | ovjeravali ste |
| 3. | ovjeravali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ovjeravao |
| 2. | bio si ovjeravao |
| 3. | bio je ovjeravao |
| množina | |
| 1. | bili smo ovjeravali |
| 2. | bili ste ovjeravali |
| 3. | bili su ovjeravali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ovjeravaj |
| množina | |
| 1. | ovjeravajmo |
| 2. | ovjeravajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| ovjeravajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ovjeravao, ovjeravala, ovjeravalo | |
| ovjeravali, ovjeravale, ovjeravala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ovjeravan, ovjeravana, ovjeravano | |
| ovjeravani, ovjeravane, ovjeravana | |
Etimologija
✧ vidi òvjeriti
