ovjènčati
ovjènčati (koga, se) svrš. 〈prez. -ām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. ȍvjenčān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ovjenčati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ovjenčam |
| 2. | ovjenčaš |
| 3. | ovjenča |
| množina | |
| 1. | ovjenčamo |
| 2. | ovjenčate |
| 3. | ovjenčaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ovjenčat ću |
| 2. | ovjenčat ćeš |
| 3. | ovjenčat će |
| množina | |
| 1. | ovjenčat ćemo |
| 2. | ovjenčat ćete |
| 3. | ovjenčat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ovjenčah |
| 2. | ovjenča |
| 3. | ovjenča |
| množina | |
| 1. | ovjenčasmo |
| 2. | ovjenčaste |
| 3. | ovjenčaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ovjenčao sam |
| 2. | ovjenčao si |
| 3. | ovjenčao je |
| množina | |
| 1. | ovjenčali smo |
| 2. | ovjenčali ste |
| 3. | ovjenčali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ovjenčao |
| 2. | bio si ovjenčao |
| 3. | bio je ovjenčao |
| množina | |
| 1. | bili smo ovjenčali |
| 2. | bili ste ovjenčali |
| 3. | bili su ovjenčali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ovjenčaj |
| množina | |
| 1. | ovjenčajmo |
| 2. | ovjenčajte |
| glagolski prilog prošli | |
| ovjenčavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ovjenčao, ovjenčala, ovjenčalo | |
| ovjenčali, ovjenčale, ovjenčala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ovjenčan, ovjenčana, ovjenčano | |
| ovjenčani, ovjenčane, ovjenčana | |
Definicija
okititi (se) vijencem ili kao vijencem
Frazeologija
⃟ ovjenčati se slavom, vijencem slave retor. proslaviti se, steći slavu
