vjènčati
vjènčati (koga, se) dv. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| vjenčati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | vjenčam |
| 2. | vjenčaš |
| 3. | vjenča |
| množina | |
| 1. | vjenčamo |
| 2. | vjenčate |
| 3. | vjenčaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | vjenčat ću |
| 2. | vjenčat ćeš |
| 3. | vjenčat će |
| množina | |
| 1. | vjenčat ćemo |
| 2. | vjenčat ćete |
| 3. | vjenčat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | vjenčah |
| 2. | vjenčaše |
| 3. | vjenčaše |
| množina | |
| 1. | vjenčasmo |
| 2. | vjenčaste |
| 3. | vjenčahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | vjenčah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | vjenčao sam |
| 2. | vjenčao si |
| 3. | vjenčao je |
| množina | |
| 1. | vjenčali smo |
| 2. | vjenčali ste |
| 3. | vjenčali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam vjenčao |
| 2. | bio si vjenčao |
| 3. | bio je vjenčao |
| množina | |
| 1. | bili smo vjenčali |
| 2. | bili ste vjenčali |
| 3. | bili su vjenčali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | vjenčaj |
| množina | |
| 1. | vjenčajmo |
| 2. | vjenčajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| vjenčajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| vjenčavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| vjenčao, vjenčala, vjenčalo | |
| vjenčali, vjenčale, vjenčala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| vjenčan, vjenčana, vjenčano | |
| vjenčani, vjenčane, vjenčana | |
Definicija
obaviti/obavljati čin sklapanja braka
Etimologija
✧ vidi vijénac
