ovìjati
ovìjati (što) svrš. 〈prez. òvījām, pril. pr. òvīvši, imp. òvīj, prid. trp. òvījān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| ovijati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ovijam |
| 2. | ovijaš |
| 3. | ovija |
| množina | |
| 1. | ovijamo |
| 2. | ovijate |
| 3. | ovijaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ovijat ću |
| 2. | ovijat ćeš |
| 3. | ovijat će |
| množina | |
| 1. | ovijat ćemo |
| 2. | ovijat ćete |
| 3. | ovijat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ovijah |
| 2. | ovija |
| 3. | ovija |
| množina | |
| 1. | ovijasmo |
| 2. | ovijaste |
| 3. | ovijaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ovijao sam |
| 2. | ovijao si |
| 3. | ovijao je |
| množina | |
| 1. | ovijali smo |
| 2. | ovijali ste |
| 3. | ovijali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ovijao |
| 2. | bio si ovijao |
| 3. | bio je ovijao |
| množina | |
| 1. | bili smo ovijali |
| 2. | bili ste ovijali |
| 3. | bili su ovijali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ovijaj |
| množina | |
| 1. | ovijajmo |
| 2. | ovijajte |
| glagolski prilog prošli | |
| ovivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ovijao, ovijala, ovijalo | |
| ovijali, ovijale, ovijala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ovijan, ovijana, ovijano | |
| ovijani, ovijane, ovijana | |
Definicija
završiti vijanje, oplijeviti zrnje, očistiti od pljeve
Etimologija
✧ vidi òviti
