òviti
òviti (se) svrš. 〈prez. ȍvijēm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. ovìjen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | ovijem |
| 2. | oviješ |
| 3. | ovije |
| množina | |
| 1. | ovijemo |
| 2. | ovijete |
| 3. | oviju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | ovit ću |
| 2. | ovit ćeš |
| 3. | ovit će |
| množina | |
| 1. | ovit ćemo |
| 2. | ovit ćete |
| 3. | ovit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | ovih |
| 2. | ovi |
| 3. | ovi |
| množina | |
| 1. | ovismo |
| 2. | oviste |
| 3. | oviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | ovio sam |
| 2. | ovio si |
| 3. | ovio je |
| množina | |
| 1. | ovili smo |
| 2. | ovili ste |
| 3. | ovili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam ovio |
| 2. | bio si ovio |
| 3. | bio je ovio |
| množina | |
| 1. | bili smo ovili |
| 2. | bili ste ovili |
| 3. | bili su ovili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | ovij |
| množina | |
| 1. | ovijmo |
| 2. | ovijte |
| glagolski prilog prošli | |
| ovivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| ovio, ovila, ovilo | |
| ovili, ovile, ovila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| ovijen / ovit, ovijena / ovita, ovijeno / ovito | |
| ovijeni / oviti, ovijene / ovite, ovijena / ovita | |
Definicija
| 1. | (se), v. ovíjati |
| 2. | (se oko čega) priljubiti se oko čega, rasti i pokriti gornju površinu uokrug čega [bršljan se ovio oko stabla]; omotati (se) |
Etimologija
✧ o (b)- + v. viti
