oživotvorávati
oživotvorávati (što) nesvrš. 〈prez. oživotvòrāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oživotvoravati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oživotvoravam |
| 2. | oživotvoravaš |
| 3. | oživotvorava |
| množina | |
| 1. | oživotvoravamo |
| 2. | oživotvoravate |
| 3. | oživotvoravaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oživotvoravat ću |
| 2. | oživotvoravat ćeš |
| 3. | oživotvoravat će |
| množina | |
| 1. | oživotvoravat ćemo |
| 2. | oživotvoravat ćete |
| 3. | oživotvoravat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | oživotvoravah |
| 2. | oživotvoravaše |
| 3. | oživotvoravaše |
| množina | |
| 1. | oživotvoravasmo |
| 2. | oživotvoravaste |
| 3. | oživotvoravahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oživotvoravao sam |
| 2. | oživotvoravao si |
| 3. | oživotvoravao je |
| množina | |
| 1. | oživotvoravali smo |
| 2. | oživotvoravali ste |
| 3. | oživotvoravali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oživotvoravao |
| 2. | bio si oživotvoravao |
| 3. | bio je oživotvoravao |
| množina | |
| 1. | bili smo oživotvoravali |
| 2. | bili ste oživotvoravali |
| 3. | bili su oživotvoravali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oživotvoravaj |
| množina | |
| 1. | oživotvoravajmo |
| 2. | oživotvoravajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| oživotvoravajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oživotvoravao, oživotvoravala, oživotvoravalo | |
| oživotvoravali, oživotvoravale, oživotvoravala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oživotvoravan, oživotvoravana, oživotvoravano | |
| oživotvoravani, oživotvoravane, oživotvoravana | |
Etimologija
✧ vidi oživotvòriti
