oživotvorívati
oživotvorívati (što) nesvrš. 〈prez. oživotvòrujēm, pril. sad. oživotvòrujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| oživotvorivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | oživotvorujem |
| 2. | oživotvoruješ |
| 3. | oživotvoruje |
| množina | |
| 1. | oživotvorujemo |
| 2. | oživotvorujete |
| 3. | oživotvoruju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | oživotvorivat ću |
| 2. | oživotvorivat ćeš |
| 3. | oživotvorivat će |
| množina | |
| 1. | oživotvorivat ćemo |
| 2. | oživotvorivat ćete |
| 3. | oživotvorivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | oživotvorivah |
| 2. | oživotvorivaše |
| 3. | oživotvorivaše |
| množina | |
| 1. | oživotvorivasmo |
| 2. | oživotvorivaste |
| 3. | oživotvorivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | oživotvorivao sam |
| 2. | oživotvorivao si |
| 3. | oživotvorivao je |
| množina | |
| 1. | oživotvorivali smo |
| 2. | oživotvorivali ste |
| 3. | oživotvorivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam oživotvorivao |
| 2. | bio si oživotvorivao |
| 3. | bio je oživotvorivao |
| množina | |
| 1. | bili smo oživotvorivali |
| 2. | bili ste oživotvorivali |
| 3. | bili su oživotvorivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | oživotvoruj |
| množina | |
| 1. | oživotvorujmo |
| 2. | oživotvorujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| oživotvorujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| oživotvorivao, oživotvorivala, oživotvorivalo | |
| oživotvorivali, oživotvorivale, oživotvorivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| oživotvorivan, oživotvorivana, oživotvorivano | |
| oživotvorivani, oživotvorivane, oživotvorivana | |
Etimologija
✧ vidi oživotvòriti
