natúcati
natúcati (što) nesvrš. 〈prez. nàtūcām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
natucati | |
prezent | |
jednina | |
1. | natucam |
2. | natucaš |
3. | natuca |
množina | |
1. | natucamo |
2. | natucate |
3. | natucaju |
futur | |
jednina | |
1. | natucat ću |
2. | natucat ćeš |
3. | natucat će |
množina | |
1. | natucat ćemo |
2. | natucat ćete |
3. | natucat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | natucah |
2. | natucaše |
3. | natucaše |
množina | |
1. | natucasmo |
2. | natucaste |
3. | natucahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | natucao sam |
2. | natucao si |
3. | natucao je |
množina | |
1. | natucali smo |
2. | natucali ste |
3. | natucali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam natucao |
2. | bio si natucao |
3. | bio je natucao |
množina | |
1. | bili smo natucali |
2. | bili ste natucali |
3. | bili su natucali |
imperativ | |
jednina | |
2. | natucaj |
množina | |
1. | natucajmo |
2. | natucajte |
glagolski prilog sadašnji | |
natucajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
natucao, natucala, natucalo | |
natucali, natucale, natucala |
1. | v. natuknuti |
2. | slabo govoriti neki jezik [natucati engleski] |