Hrvatski jezični portal

nàtūći

nàtūći (se) svrš.prez. natúčēm (se), pril. pr. nàtūkāvši (se), imp. natúci (se), prid. rad. nàtūkao (se), prid. trp. natùčen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
natući
 
prezent
jednina
1. natučem
2. natučeš
3. natuče
množina
1. natučemo
2. natučete
3. natuku
 
futur
jednina
1. natući ću
2. natući ćeš
3. natući će
množina
1. natući ćemo
2. natući ćete
3. natući će
 
aorist
jednina
1. natukoh
2. natuče
3. natuče
množina
1. natukosmo
2. natukoste
3. natukoše
 
perfekt
jednina
1. natukao sam
2. natukao si
3. natukao je
množina
1. natukli smo
2. natukli ste
3. natukli su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam natukao
2. bio si natukao
3. bio je natukao
množina
1. bili smo natukli
2. bili ste natukli
3. bili su natukli
 
imperativ
jednina
2. natuci
množina
1. natucimo
2. natucite
 
glagolski prilog prošli
natukavši
 
glagolski pridjev aktivni
natukao, natukla, natuklo
natukli, natukle, natukla
 
glagolski pridjev pasivni
natučen, natučena, natučeno
natučeni, natučene, natučena
Definicija
1. (čega) uloviti u velikom broju [natući štetočina]; potamaniti
2. (koga) jako istući, premlatiti [natući dijete]
3. (što) udarcem povrijediti [natući koljeno]
4. (što) čvrsto nataknuti [natući kapu na čelo]; nabiti
5. (se) pasti i udariti se; ozlijediti se
6. a. dobiti željenu količinu čega što se tuče, usp. nakȑcati, kȑcati b. pren. steći, dobiti veću količinu čega [natući novaca]
Etimologija
✧ na- + v. tući