natézati
natézati (što) nesvrš. 〈prez. nàtēžēm, pril. sad. natéžūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
natezati | |
prezent | |
jednina | |
1. | natežem |
2. | natežeš |
3. | nateže |
množina | |
1. | natežemo |
2. | natežete |
3. | natežu |
futur | |
jednina | |
1. | natezat ću |
2. | natezat ćeš |
3. | natezat će |
množina | |
1. | natezat ćemo |
2. | natezat ćete |
3. | natezat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | natezah |
2. | natezaše |
3. | natezaše |
množina | |
1. | natezasmo |
2. | natezaste |
3. | natezahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | natezao sam |
2. | natezao si |
3. | natezao je |
množina | |
1. | natezali smo |
2. | natezali ste |
3. | natezali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam natezao |
2. | bio si natezao |
3. | bio je natezao |
množina | |
1. | bili smo natezali |
2. | bili ste natezali |
3. | bili su natezali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nateži |
množina | |
1. | natežimo |
2. | natežite |
glagolski prilog sadašnji | |
natežući | |
glagolski pridjev aktivni | |
natezao, natezala, natezalo | |
natezali, natezale, natezala | |
glagolski pridjev pasivni | |
natezan, natezana, natezano | |
natezani, natezane, natezana |