natégnuti
natégnuti (što) svrš. 〈prez. nàtēgnēm, pril. pr. -ūvši, imp. natégni, prid. rad. natégnuo/nàtēgao/nàtēgla, prid. trp. nàtēgnūt〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nategnuti | |
prezent | |
jednina | |
1. | nategnem |
2. | nategneš |
3. | nategne |
množina | |
1. | nategnemo |
2. | nategnete |
3. | nategnu |
futur | |
jednina | |
1. | nategnut ću |
2. | nategnut ćeš |
3. | nategnut će |
množina | |
1. | nategnut ćemo |
2. | nategnut ćete |
3. | nategnut će |
aorist | |
jednina | |
1. | nategnuh / nategoh |
2. | nategnu / nateže |
3. | nategnu / nateže |
množina | |
1. | nategnusmo / nategosmo |
2. | nategnuste / nategoste |
3. | nategnuše / nategoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | nategnuo sam |
2. | nategnuo si |
3. | nategnuo je |
množina | |
1. | nategnuli smo |
2. | nategnuli ste |
3. | nategnuli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nategnuo |
2. | bio si nategnuo |
3. | bio je nategnuo |
množina | |
1. | bili smo nategnuli |
2. | bili ste nategnuli |
3. | bili su nategnuli |
imperativ | |
jednina | |
2. | nategni |
množina | |
1. | nategnimo |
2. | nategnite |
glagolski prilog prošli | |
nategnuvši | |
glagolski pridjev aktivni | |
nategnuo, nategnula, nategnulo | |
nategnuli, nategnule, nategnula | |
glagolski pridjev pasivni | |
nategnut, nategnuta, nategnuto | |
nategnuti, nategnute, nategnuta |
1. | jako zategnuti, napeti ono što je elastično [nategnuti gumu] |
2. | povući [nategnuti za uho] |
3. | ustvrditi što bez dovoljno pouzdanih činjenica, pretjerati u tvrdnji |
4. | (, što iz čega) žarg. ekspr. ispiti gutljaj, ob. onako kako se pije iz boce [nategnuti pivo] |