natápati
natápati (što) nesvrš. 〈prez. nàtāpām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
natapati | |
prezent | |
jednina | |
1. | natapam |
2. | natapaš |
3. | natapa |
množina | |
1. | natapamo |
2. | natapate |
3. | natapaju |
futur | |
jednina | |
1. | natapat ću |
2. | natapat ćeš |
3. | natapat će |
množina | |
1. | natapat ćemo |
2. | natapat ćete |
3. | natapat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | natapah |
2. | natapaše |
3. | natapaše |
množina | |
1. | natapasmo |
2. | natapaste |
3. | natapahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | natapao sam |
2. | natapao si |
3. | natapao je |
množina | |
1. | natapali smo |
2. | natapali ste |
3. | natapali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam natapao |
2. | bio si natapao |
3. | bio je natapao |
množina | |
1. | bili smo natapali |
2. | bili ste natapali |
3. | bili su natapali |
imperativ | |
jednina | |
2. | natapaj |
množina | |
1. | natapajmo |
2. | natapajte |
glagolski prilog sadašnji | |
natapajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
natapao, natapala, natapalo | |
natapali, natapale, natapala | |
glagolski pridjev pasivni | |
natapan, natapana, natapano | |
natapani, natapane, natapana |
1. | v. natopiti (1) |
2. | zalijevati, navodnjavati [natapati polje] |