natòpiti
natòpiti (što) svrš. 〈prez. nàtopīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàtopljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| natopiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | natopim |
| 2. | natopiš |
| 3. | natopi |
| množina | |
| 1. | natopimo |
| 2. | natopite |
| 3. | natope |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | natopit ću |
| 2. | natopit ćeš |
| 3. | natopit će |
| množina | |
| 1. | natopit ćemo |
| 2. | natopit ćete |
| 3. | natopit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | natopih |
| 2. | natopi |
| 3. | natopi |
| množina | |
| 1. | natopismo |
| 2. | natopiste |
| 3. | natopiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | natopio sam |
| 2. | natopio si |
| 3. | natopio je |
| množina | |
| 1. | natopili smo |
| 2. | natopili ste |
| 3. | natopili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam natopio |
| 2. | bio si natopio |
| 3. | bio je natopio |
| množina | |
| 1. | bili smo natopili |
| 2. | bili ste natopili |
| 3. | bili su natopili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | natopi |
| množina | |
| 1. | natopimo |
| 2. | natopite |
| glagolski prilog prošli | |
| natopivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| natopio, natopila, natopilo | |
| natopili, natopile, natopila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| natopljen, natopljena, natopljeno | |
| natopljeni, natopljene, natopljena | |
Definicija
| 1. | učiniti da se što prožme tekućinom, da bude potpuno mokro; namočiti |
| 2. | topljenjem dobiti dovoljnu količinu čega [natopiti masti; natopiti voska] |
Etimologija
✧ na- + v. topiti
