navábiti
navábiti svrš. 〈prez. nàvābīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàvābljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| navabiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | navabim |
| 2. | navabiš |
| 3. | navabi |
| množina | |
| 1. | navabimo |
| 2. | navabite |
| 3. | navabe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | navabit ću |
| 2. | navabit ćeš |
| 3. | navabit će |
| množina | |
| 1. | navabit ćemo |
| 2. | navabit ćete |
| 3. | navabit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | navabih |
| 2. | navabi |
| 3. | navabi |
| množina | |
| 1. | navabismo |
| 2. | navabiste |
| 3. | navabiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | navabio sam |
| 2. | navabio si |
| 3. | navabio je |
| množina | |
| 1. | navabili smo |
| 2. | navabili ste |
| 3. | navabili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam navabio |
| 2. | bio si navabio |
| 3. | bio je navabio |
| množina | |
| 1. | bili smo navabili |
| 2. | bili ste navabili |
| 3. | bili su navabili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | navabi |
| množina | |
| 1. | navabimo |
| 2. | navabite |
| glagolski prilog prošli | |
| navabivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| navabio, navabila, navabilo | |
| navabili, navabile, navabila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| navabljen, navabljena, navabljeno | |
| navabljeni, navabljene, navabljena | |
Definicija
vabeći pridobiti; namamiti
Etimologija
✧ na- + v. vabiti
