Hrvatski jezični portal

neukròtiv

neukròtiv prid.odr. -ī〉

Izvedeni oblici
Pozitiv - neodr.
 
muški rod
jednina
N neukrotiv
G neukrotiva
D neukrotivu
A neukrotiva / neukrotiv
V neukrotivi
L neukrotivu
I neukrotivim
množina
N neukrotivi
G neukrotivih
D neukrotivim / neukrotivima
A neukrotive
V neukrotivi
L neukrotivim / neukrotivima
I neukrotivim / neukrotivima
 
srednji rod
jednina
N neukrotivo
G neukrotiva
D neukrotivu
A neukrotivo
V neukrotivo
L neukrotivu
I neukrotivim
množina
N neukrotiva
G neukrotivih
D neukrotivim / neukrotivima
A neukrotiva
V neukrotiva
L neukrotivim / neukrotivima
I neukrotivim / neukrotivima
 
ženski rod
jednina
N neukrotiva
G neukrotive
D neukrotivoj
A neukrotivu
V neukrotiva
L neukrotivoj
I neukrotivom
množina
N neukrotive
G neukrotivih
D neukrotivim / neukrotivima
A neukrotive
V neukrotive
L neukrotivim / neukrotivima
I neukrotivim / neukrotivima
 
Pozitiv - odr.
 
muški rod
jednina
N neukrotivi
G neukrotivog / neukrotivoga
D neukrotivom / neukrotivome / neukrotivomu
A neukrotivog / neukrotivi
V neukrotivi
L neukrotivom / neukrotivome / neukrotivomu
I neukrotivim
množina
N neukrotivi
G neukrotivih
D neukrotivim / neukrotivima
A neukrotive
V neukrotivi
L neukrotivim / neukrotivima
I neukrotivim / neukrotivima
 
srednji rod
jednina
N neukrotivo
G neukrotivog / neukrotivoga
D neukrotivom / neukrotivome / neukrotivomu
A neukrotivo
V neukrotivo
L neukrotivom / neukrotivome / neukrotivomu
I neukrotivim
množina
N neukrotiva
G neukrotivih
D neukrotivim / neukrotivima
A neukrotiva
V neukrotiva
L neukrotivim / neukrotivima
I neukrotivim / neukrotivima
 
ženski rod
jednina
N neukrotiva
G neukrotive
D neukrotivoj
A neukrotivu
V neukrotiva
L neukrotivoj
I neukrotivom
množina
N neukrotive
G neukrotivih
D neukrotivim / neukrotivima
A neukrotive
V neukrotive
L neukrotivim / neukrotivima
I neukrotivim / neukrotivima
Definicija
1. koji se ne može ukrotiti, koji se ne podvrgava procesu kroćenja (o životinjama koje se krote) [neukrotiv lav], opr. ukrotiv
2. a. koji je bujnog temperamenta ili vrlo žive naravi, koji se ne uklapa u društvene ili dnevne obveze, koji se ne smiruje, koji je u stalnom traženju [neukrotiv temperament; neukrotiv čovjek; neukrotiva priroda], opr. miran, staložen b. koji se teško podvrgava obliku, smjeru i sl. koji se traži ili mu se želi dati [neukrotiva kosa], opr. podatljiv
Etimologija
✧ ne- + v. ukrotiti, ukrotiv