ukròtiti
ukròtiti (koga, što) svrš. 〈prez. ùkrotīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùkroćen〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
ukrotiti | |
prezent | |
jednina | |
1. | ukrotim |
2. | ukrotiš |
3. | ukroti |
množina | |
1. | ukrotimo |
2. | ukrotite |
3. | ukrote |
futur | |
jednina | |
1. | ukrotit ću |
2. | ukrotit ćeš |
3. | ukrotit će |
množina | |
1. | ukrotit ćemo |
2. | ukrotit ćete |
3. | ukrotit će |
aorist | |
jednina | |
1. | ukrotih |
2. | ukroti |
3. | ukroti |
množina | |
1. | ukrotismo |
2. | ukrotiste |
3. | ukrotiše |
perfekt | |
jednina | |
1. | ukrotio sam |
2. | ukrotio si |
3. | ukrotio je |
množina | |
1. | ukrotili smo |
2. | ukrotili ste |
3. | ukrotili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam ukrotio |
2. | bio si ukrotio |
3. | bio je ukrotio |
množina | |
1. | bili smo ukrotili |
2. | bili ste ukrotili |
3. | bili su ukrotili |
imperativ | |
jednina | |
2. | ukroti |
množina | |
1. | ukrotimo |
2. | ukrotite |
glagolski prilog prošli | |
ukrotivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
ukrotio, ukrotila, ukrotilo | |
ukrotili, ukrotile, ukrotila | |
glagolski pridjev pasivni | |
ukroćen, ukroćena, ukroćeno | |
ukroćeni, ukroćene, ukroćena |