Hrvatski jezični portal

ukròtiti

ukròtiti (koga, što) svrš.prez. ùkrotīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. ùkroćen〉

Izvedeni oblici
Svršeni
infinitiv
ukrotiti
 
prezent
jednina
1. ukrotim
2. ukrotiš
3. ukroti
množina
1. ukrotimo
2. ukrotite
3. ukrote
 
futur
jednina
1. ukrotit ću
2. ukrotit ćeš
3. ukrotit će
množina
1. ukrotit ćemo
2. ukrotit ćete
3. ukrotit će
 
aorist
jednina
1. ukrotih
2. ukroti
3. ukroti
množina
1. ukrotismo
2. ukrotiste
3. ukrotiše
 
perfekt
jednina
1. ukrotio sam
2. ukrotio si
3. ukrotio je
množina
1. ukrotili smo
2. ukrotili ste
3. ukrotili su
 
pluskvamperfekt
jednina
1. bio sam ukrotio
2. bio si ukrotio
3. bio je ukrotio
množina
1. bili smo ukrotili
2. bili ste ukrotili
3. bili su ukrotili
 
imperativ
jednina
2. ukroti
množina
1. ukrotimo
2. ukrotite
 
glagolski prilog prošli
ukrotivši
 
glagolski pridjev aktivni
ukrotio, ukrotila, ukrotilo
ukrotili, ukrotile, ukrotila
 
glagolski pridjev pasivni
ukroćen, ukroćena, ukroćeno
ukroćeni, ukroćene, ukroćena
Definicija
učiniti krotkim, mirnim; umiriti
Etimologija
✧ u- + v. krotiti