maršírati (I)
maršírati (I) () nesvrš. 〈prez. màršīrām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
marširati | |
prezent | |
jednina | |
1. | marširam |
2. | marširaš |
3. | maršira |
množina | |
1. | marširamo |
2. | marširate |
3. | marširaju |
futur | |
jednina | |
1. | marširat ću |
2. | marširat ćeš |
3. | marširat će |
množina | |
1. | marširat ćemo |
2. | marširat ćete |
3. | marširat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | marširah |
2. | marširaše |
3. | marširaše |
množina | |
1. | marširasmo |
2. | marširaste |
3. | marširahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | marširao sam |
2. | marširao si |
3. | marširao je |
množina | |
1. | marširali smo |
2. | marširali ste |
3. | marširali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam marširao |
2. | bio si marširao |
3. | bio je marširao |
množina | |
1. | bili smo marširali |
2. | bili ste marširali |
3. | bili su marširali |
imperativ | |
jednina | |
2. | marširaj |
množina | |
1. | marširajmo |
2. | marširajte |
glagolski prilog sadašnji | |
marširajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
marširao, marširala, marširalo | |
marširali, marširale, marširala |