mȁrš (I)
mȁrš (I) m 〈N mn màrševi〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | marš |
| G | marša |
| D | maršu |
| A | marš |
| V | maršu |
| L | maršu |
| I | maršem |
| množina | |
| N | marševi |
| G | marševa |
| D | marševima |
| A | marševe |
| V | marševi |
| L | marševima |
| I | marševima |
Definicija
| 1. | a. ritmički, složan i ravnomjeran hod organizirane kolone; stupanje b. vojn. savlađivanje udaljenosti hodom kao osnovnim načinom kretanja [dug marš; naporan marš] |
| 2. | glazb., v. koračnica |
Sintagma
∆ marš-bataljun pov. bataljun koji se sprema na frontu (u vojsci Habsburške Monarhije s njemačkim službenim jezikom);
marš-kolona vojna jedinica na maršu;
marš-kompanija pov. jedinica određena za bojište;
marš-manevar vojn. zast. veći pokret kopnenih jedinica vojske;
paradni marš posebno stiliziran marš prema posebnim običajima u raznim zemljama i u svakoj vojsci [rimski marš (marcia di Roma)/pruski marš = rimski/pruski korak]
marš-kolona vojna jedinica na maršu;
marš-kompanija pov. jedinica određena za bojište;
marš-manevar vojn. zast. veći pokret kopnenih jedinica vojske;
paradni marš posebno stiliziran marš prema posebnim običajima u raznim zemljama i u svakoj vojsci [rimski marš (marcia di Roma)/pruski marš = rimski/pruski korak]
Onomastika
♦ pr. (nadimačko): Mȁrš (Karlovac, Zaprešić, Crikvenica)
Etimologija
✧ fr. marche ≃ marcher ← fran. markon: korakom označavati (granicu), usp. marka1
