najáviti
najáviti (se) svrš. 〈prez. nàjāvīm (se), pril. pr. -īvši (se), prid. trp. nàjāvljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| najaviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | najavim |
| 2. | najaviš |
| 3. | najavi |
| množina | |
| 1. | najavimo |
| 2. | najavite |
| 3. | najave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | najavit ću |
| 2. | najavit ćeš |
| 3. | najavit će |
| množina | |
| 1. | najavit ćemo |
| 2. | najavit ćete |
| 3. | najavit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | najavih |
| 2. | najavi |
| 3. | najavi |
| množina | |
| 1. | najavismo |
| 2. | najaviste |
| 3. | najaviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | najavio sam |
| 2. | najavio si |
| 3. | najavio je |
| množina | |
| 1. | najavili smo |
| 2. | najavili ste |
| 3. | najavili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam najavio |
| 2. | bio si najavio |
| 3. | bio je najavio |
| množina | |
| 1. | bili smo najavili |
| 2. | bili ste najavili |
| 3. | bili su najavili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | najavi |
| množina | |
| 1. | najavimo |
| 2. | najavite |
| glagolski prilog prošli | |
| najavivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| najavio, najavila, najavilo | |
| najavili, najavile, najavila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| najavljen, najavljena, najavljeno | |
| najavljeni, najavljene, najavljena | |
Definicija
| 1. | (što kome) pismeno ili usmeno obavijestiti javnost ili pojedinca o nekom budućem događaju [najaviti radioemisiju; najaviti posjet] |
| 2. | (koga kome) obavijestiti o čijem dolasku, predstaviti onoga koji je došao |
| 3. | (se kome) obavijestiti koga o svom budućem dolasku u posjet |
Etimologija
✧ vidi nȃjava
