nagovještávati
nagovještávati (što) nesvrš. 〈prez. nagovjèštāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nagovještavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nagovještavam |
| 2. | nagovještavaš |
| 3. | nagovještava |
| množina | |
| 1. | nagovještavamo |
| 2. | nagovještavate |
| 3. | nagovještavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nagovještavat ću |
| 2. | nagovještavat ćeš |
| 3. | nagovještavat će |
| množina | |
| 1. | nagovještavat ćemo |
| 2. | nagovještavat ćete |
| 3. | nagovještavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | nagovještavah |
| 2. | nagovještavaše |
| 3. | nagovještavaše |
| množina | |
| 1. | nagovještavasmo |
| 2. | nagovještavaste |
| 3. | nagovještavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nagovještavao sam |
| 2. | nagovještavao si |
| 3. | nagovještavao je |
| množina | |
| 1. | nagovještavali smo |
| 2. | nagovještavali ste |
| 3. | nagovještavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nagovještavao |
| 2. | bio si nagovještavao |
| 3. | bio je nagovještavao |
| množina | |
| 1. | bili smo nagovještavali |
| 2. | bili ste nagovještavali |
| 3. | bili su nagovještavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nagovještavaj |
| množina | |
| 1. | nagovještavajmo |
| 2. | nagovještavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| nagovještavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nagovještavao, nagovještavala, nagovještavalo | |
| nagovještavali, nagovještavale, nagovještavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nagovještavan, nagovještavana, nagovještavano | |
| nagovještavani, nagovještavane, nagovještavana | |
Etimologija
✧ vidi nȁgovijēst
