nagovijéstiti
nagovijéstiti (što) svrš. 〈prez. nagòvijēstīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nagòvijēšten〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nagovijestiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nagovijestim |
| 2. | nagovijestiš |
| 3. | nagovijesti |
| množina | |
| 1. | nagovijestimo |
| 2. | nagovijestite |
| 3. | nagovijeste |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nagovijestit ću |
| 2. | nagovijestit ćeš |
| 3. | nagovijestit će |
| množina | |
| 1. | nagovijestit ćemo |
| 2. | nagovijestit ćete |
| 3. | nagovijestit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nagovijestih |
| 2. | nagovijesti |
| 3. | nagovijesti |
| množina | |
| 1. | nagovijestismo |
| 2. | nagovijestiste |
| 3. | nagovijestiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nagovijestio sam |
| 2. | nagovijestio si |
| 3. | nagovijestio je |
| množina | |
| 1. | nagovijestili smo |
| 2. | nagovijestili ste |
| 3. | nagovijestili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nagovijestio |
| 2. | bio si nagovijestio |
| 3. | bio je nagovijestio |
| množina | |
| 1. | bili smo nagovijestili |
| 2. | bili ste nagovijestili |
| 3. | bili su nagovijestili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nagovijesti |
| množina | |
| 1. | nagovijestimo |
| 2. | nagovijestite |
| glagolski prilog prošli | |
| nagovijestivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nagovijestio, nagovijestila, nagovijestilo | |
| nagovijestili, nagovijestile, nagovijestila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nagoviješten, nagoviještena, nagoviješteno | |
| nagoviješteni, nagoviještene, nagoviještena | |
Definicija
| 1. | objaviti što javnosti; najaviti |
| 2. | učiniti poznatim unaprijed; najaviti, navijestiti |
| 3. | proreći |
Etimologija
✧ vidi nȁgovijēst
