nágon
nágon m
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | nagon |
| G | nagona |
| D | nagonu |
| A | nagon |
| V | nagone |
| L | nagonu |
| I | nagonom |
| množina | |
| N | nagoni |
| G | nagona |
| D | nagonima |
| A | nagone |
| V | nagoni |
| L | nagonima |
| I | nagonima |
Definicija
urođena sposobnost živih bića da nesvjesnim radnjama pridonose svom održanju [nagon samoodržanja; nagon održanja vrste; spolni nagon]; temeljni poriv, instinkt, motiv
Etimologija
✧ vidi nagòniti
