nagòniti
nagòniti (koga, što) nesvrš. 〈prez. nàgonīm, pril. sad. nàgonēći, gl. im. nàgonjēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nagoniti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nagonim |
| 2. | nagoniš |
| 3. | nagoni |
| množina | |
| 1. | nagonimo |
| 2. | nagonite |
| 3. | nagone |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nagonit ću |
| 2. | nagonit ćeš |
| 3. | nagonit će |
| množina | |
| 1. | nagonit ćemo |
| 2. | nagonit ćete |
| 3. | nagonit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | nagonjah |
| 2. | nagonjaše |
| 3. | nagonjaše |
| množina | |
| 1. | nagonjasmo |
| 2. | nagonjaste |
| 3. | nagonjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nagonio sam |
| 2. | nagonio si |
| 3. | nagonio je |
| množina | |
| 1. | nagonili smo |
| 2. | nagonili ste |
| 3. | nagonili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nagonio |
| 2. | bio si nagonio |
| 3. | bio je nagonio |
| množina | |
| 1. | bili smo nagonili |
| 2. | bili ste nagonili |
| 3. | bili su nagonili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nagoni |
| množina | |
| 1. | nagonimo |
| 2. | nagonite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| nagoneći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nagonio, nagonila, nagonilo | |
| nagonili, nagonile, nagonila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nagonjen, nagonjena, nagonjeno | |
| nagonjeni, nagonjene, nagonjena | |
Etimologija
✧ na- + v. goniti
