nàgnati
nàgnati (koga, što) svrš. 〈prez. nàgnām, pril. pr. -āvši, prid. trp. nàgnān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nagnati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nagnam |
| 2. | nagnaš |
| 3. | nagna |
| množina | |
| 1. | nagnamo |
| 2. | nagnate |
| 3. | nagnaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nagnat ću |
| 2. | nagnat ćeš |
| 3. | nagnat će |
| množina | |
| 1. | nagnat ćemo |
| 2. | nagnat ćete |
| 3. | nagnat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nagnah |
| 2. | nagna |
| 3. | nagna |
| množina | |
| 1. | nagnasmo |
| 2. | nagnaste |
| 3. | nagnaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nagnao sam |
| 2. | nagnao si |
| 3. | nagnao je |
| množina | |
| 1. | nagnali smo |
| 2. | nagnali ste |
| 3. | nagnali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nagnao |
| 2. | bio si nagnao |
| 3. | bio je nagnao |
| množina | |
| 1. | bili smo nagnali |
| 2. | bili ste nagnali |
| 3. | bili su nagnali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nagnaj |
| množina | |
| 1. | nagnajmo |
| 2. | nagnajte |
| glagolski prilog prošli | |
| nagnavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nagnao, nagnala, nagnalo | |
| nagnali, nagnale, nagnala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nagnan, nagnana, nagnano | |
| nagnani, nagnane, nagnana | |
Definicija
natjerati, prisiliti [nagnati u bijeg]
Etimologija
✧ vidi nagòniti
