nagurávati
nagurávati (koga, što, se) nesvrš. 〈prez. nagùrāvām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| naguravati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naguravam |
| 2. | naguravaš |
| 3. | nagurava |
| množina | |
| 1. | naguravamo |
| 2. | naguravate |
| 3. | naguravaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | naguravat ću |
| 2. | naguravat ćeš |
| 3. | naguravat će |
| množina | |
| 1. | naguravat ćemo |
| 2. | naguravat ćete |
| 3. | naguravat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | naguravah |
| 2. | naguravaše |
| 3. | naguravaše |
| množina | |
| 1. | naguravasmo |
| 2. | naguravaste |
| 3. | naguravahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | naguravao sam |
| 2. | naguravao si |
| 3. | naguravao je |
| množina | |
| 1. | naguravali smo |
| 2. | naguravali ste |
| 3. | naguravali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam naguravao |
| 2. | bio si naguravao |
| 3. | bio je naguravao |
| množina | |
| 1. | bili smo naguravali |
| 2. | bili ste naguravali |
| 3. | bili su naguravali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naguravaj |
| množina | |
| 1. | naguravajmo |
| 2. | naguravajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| naguravajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| naguravao, naguravala, naguravalo | |
| naguravali, naguravale, naguravala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| naguravan, naguravana, naguravano | |
| naguravani, naguravane, naguravana | |
Definicija
| 1. | v. nagurati |
| 2. | gurati se s kime, ob. u svađi ili prijeteći fizičkim obračunom |
Etimologija
✧ vidi nagúrati
