nagúrati
nagúrati (koga, što, se) svrš. 〈prez. nàgūrām (se), pril. pr. -āvši (se), prid. trp. nàgūrān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nagurati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | naguram |
| 2. | naguraš |
| 3. | nagura |
| množina | |
| 1. | naguramo |
| 2. | nagurate |
| 3. | naguraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nagurat ću |
| 2. | nagurat ćeš |
| 3. | nagurat će |
| množina | |
| 1. | nagurat ćemo |
| 2. | nagurat ćete |
| 3. | nagurat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nagurah |
| 2. | nagura |
| 3. | nagura |
| množina | |
| 1. | nagurasmo |
| 2. | naguraste |
| 3. | naguraše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nagurao sam |
| 2. | nagurao si |
| 3. | nagurao je |
| množina | |
| 1. | nagurali smo |
| 2. | nagurali ste |
| 3. | nagurali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nagurao |
| 2. | bio si nagurao |
| 3. | bio je nagurao |
| množina | |
| 1. | bili smo nagurali |
| 2. | bili ste nagurali |
| 3. | bili su nagurali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | naguraj |
| množina | |
| 1. | nagurajmo |
| 2. | nagurajte |
| glagolski prilog prošli | |
| naguravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nagurao, nagurala, naguralo | |
| nagurali, nagurale, nagurala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| naguran, nagurana, nagurano | |
| nagurani, nagurane, nagurana | |
Definicija
smjestiti veliku količinu ili veliki broj (što više stane) u neki prostor; nagruvati, natrpati
Etimologija
✧ na- + v. gurati
