nabrájati
nabrájati (što, koga) nesvrš. 〈prez. nàbrājām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
nabrajati | |
prezent | |
jednina | |
1. | nabrajam |
2. | nabrajaš |
3. | nabraja |
množina | |
1. | nabrajamo |
2. | nabrajate |
3. | nabrajaju |
futur | |
jednina | |
1. | nabrajat ću |
2. | nabrajat ćeš |
3. | nabrajat će |
množina | |
1. | nabrajat ćemo |
2. | nabrajat ćete |
3. | nabrajat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | nabrajah |
2. | nabrajaše |
3. | nabrajaše |
množina | |
1. | nabrajasmo |
2. | nabrajaste |
3. | nabrajahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | nabrajao sam |
2. | nabrajao si |
3. | nabrajao je |
množina | |
1. | nabrajali smo |
2. | nabrajali ste |
3. | nabrajali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam nabrajao |
2. | bio si nabrajao |
3. | bio je nabrajao |
množina | |
1. | bili smo nabrajali |
2. | bili ste nabrajali |
3. | bili su nabrajali |
imperativ | |
jednina | |
2. | nabrajaj |
množina | |
1. | nabrajajmo |
2. | nabrajajte |
glagolski prilog sadašnji | |
nabrajajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
nabrajao, nabrajala, nabrajalo | |
nabrajali, nabrajale, nabrajala | |
glagolski pridjev pasivni | |
nabrajan, nabrajana, nabrajano | |
nabrajani, nabrajane, nabrajana |