nabròjati
nabròjati (nabròjiti) (što, koga) svrš. 〈prez. nàbrojīm, pril. pr. -āvši, imp. nàbrōj/nabròji, prid. trp. nàbrojen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nabrojiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nabrojim |
| 2. | nabrojiš |
| 3. | nabroji |
| množina | |
| 1. | nabrojimo |
| 2. | nabrojite |
| 3. | nabroje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nabrojit ću |
| 2. | nabrojit ćeš |
| 3. | nabrojit će |
| množina | |
| 1. | nabrojit ćemo |
| 2. | nabrojit ćete |
| 3. | nabrojit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nabrojih |
| 2. | nabroji |
| 3. | nabroji |
| množina | |
| 1. | nabrojismo |
| 2. | nabrojiste |
| 3. | nabrojiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nabrojio sam |
| 2. | nabrojio si |
| 3. | nabrojio je |
| množina | |
| 1. | nabrojili smo |
| 2. | nabrojili ste |
| 3. | nabrojili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nabrojio |
| 2. | bio si nabrojio |
| 3. | bio je nabrojio |
| množina | |
| 1. | bili smo nabrojili |
| 2. | bili ste nabrojili |
| 3. | bili su nabrojili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nabroji |
| množina | |
| 1. | nabrojimo |
| 2. | nabrojite |
| glagolski prilog prošli | |
| nabrojivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nabrojio, nabrojila, nabrojilo | |
| nabrojili, nabrojile, nabrojila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nabrojen, nabrojena, nabrojeno | |
| nabrojeni, nabrojene, nabrojena | |
Definicija
| 1. | a. utvrditi točan broj čega brojanjem; izbrojiti, pobrojati b. redom navesti, redom spomenuti, izredati u izlaganju |
| 2. | žarg. psovati |
