nabàcati
nabàcati (što) svrš. 〈prez. -ām, pril. pr. -āvši, prid. trp. nȁbacān〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nabacati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nabacam |
| 2. | nabacaš |
| 3. | nabaca |
| množina | |
| 1. | nabacamo |
| 2. | nabacate |
| 3. | nabacaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nabacat ću |
| 2. | nabacat ćeš |
| 3. | nabacat će |
| množina | |
| 1. | nabacat ćemo |
| 2. | nabacat ćete |
| 3. | nabacat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nabacah |
| 2. | nabaca |
| 3. | nabaca |
| množina | |
| 1. | nabacasmo |
| 2. | nabacaste |
| 3. | nabacaše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nabacao sam |
| 2. | nabacao si |
| 3. | nabacao je |
| množina | |
| 1. | nabacali smo |
| 2. | nabacali ste |
| 3. | nabacali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nabacao |
| 2. | bio si nabacao |
| 3. | bio je nabacao |
| množina | |
| 1. | bili smo nabacali |
| 2. | bili ste nabacali |
| 3. | bili su nabacali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nabacaj |
| množina | |
| 1. | nabacajmo |
| 2. | nabacajte |
| glagolski prilog prošli | |
| nabacavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nabacao, nabacala, nabacalo | |
| nabacali, nabacale, nabacala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nabacan, nabacana, nabacano | |
| nabacani, nabacane, nabacana | |
Definicija
više puta baciti istu vrstu predmeta (na što) [nabacati drva na hrpu]
Etimologija
✧ vidi nabáciti
