nabáciti
nabáciti (što) svrš. 〈prez. nàbācīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàbāčen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nabaciti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nabacim |
| 2. | nabaciš |
| 3. | nabaci |
| množina | |
| 1. | nabacimo |
| 2. | nabacite |
| 3. | nabace |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nabacit ću |
| 2. | nabacit ćeš |
| 3. | nabacit će |
| množina | |
| 1. | nabacit ćemo |
| 2. | nabacit ćete |
| 3. | nabacit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nabacih |
| 2. | nabaci |
| 3. | nabaci |
| množina | |
| 1. | nabacismo |
| 2. | nabaciste |
| 3. | nabaciše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nabacio sam |
| 2. | nabacio si |
| 3. | nabacio je |
| množina | |
| 1. | nabacili smo |
| 2. | nabacili ste |
| 3. | nabacili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nabacio |
| 2. | bio si nabacio |
| 3. | bio je nabacio |
| množina | |
| 1. | bili smo nabacili |
| 2. | bili ste nabacili |
| 3. | bili su nabacili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nabaci |
| množina | |
| 1. | nabacimo |
| 2. | nabacite |
| glagolski prilog prošli | |
| nabacivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nabacio, nabacila, nabacilo | |
| nabacili, nabacile, nabacila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nabačen, nabačena, nabačeno | |
| nabačeni, nabačene, nabačena | |
Definicija
| 1. | a. baciti povrh čega, na što b. baciti na gomilu, hrpu |
| 2. | pren. u općim crtama izložiti neku misao ili prijedlog |
| 3. | (komu, što) dodati kome, uputiti mu što, upraviti kome |
Etimologija
✧ na- + v. baciti
