nabréknuti
nabréknuti () svrš. 〈prez. nàbrēknēm, pril. pr. -ūvši, aor. nabréknuh, prid. rad. nabréknuo〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nabreknuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nabreknem |
| 2. | nabrekneš |
| 3. | nabrekne |
| množina | |
| 1. | nabreknemo |
| 2. | nabreknete |
| 3. | nabreknu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nabreknut ću |
| 2. | nabreknut ćeš |
| 3. | nabreknut će |
| množina | |
| 1. | nabreknut ćemo |
| 2. | nabreknut ćete |
| 3. | nabreknut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nabreknuh / nabrekoh |
| 2. | nabreknu / nabreče |
| 3. | nabreknu / nabreče |
| množina | |
| 1. | nabreknusmo / nabrekosmo |
| 2. | nabreknuste / nabrekoste |
| 3. | nabreknuše / nabrekoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nabreknuo sam |
| 2. | nabreknuo si |
| 3. | nabreknuo je |
| množina | |
| 1. | nabreknuli smo |
| 2. | nabreknuli ste |
| 3. | nabreknuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nabreknuo |
| 2. | bio si nabreknuo |
| 3. | bio je nabreknuo |
| množina | |
| 1. | bili smo nabreknuli |
| 2. | bili ste nabreknuli |
| 3. | bili su nabreknuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nabrekni |
| množina | |
| 1. | nabreknimo |
| 2. | nabreknite |
| glagolski prilog prošli | |
| nabreknuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nabreknuo, nabreknula, nabreknulo | |
| nabreknuli, nabreknule, nabreknula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| nabreknut, nabreknuta, nabreknuto | |
| nabreknuti, nabreknute, nabreknuta | |
Definicija
povećati obujam; nabreći, nateći (o tjelesnom tkivu)
