nàbubriti
nàbubriti () svrš. 〈prez. -īm, pril. pr. -īvši, prid. trp. nàbubren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| nabubriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | nabubrim |
| 2. | nabubriš |
| 3. | nabubri |
| množina | |
| 1. | nabubrimo |
| 2. | nabubrite |
| 3. | nabubre |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | nabubrit ću |
| 2. | nabubrit ćeš |
| 3. | nabubrit će |
| množina | |
| 1. | nabubrit ćemo |
| 2. | nabubrit ćete |
| 3. | nabubrit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | nabubrih |
| 2. | nabubri |
| 3. | nabubri |
| množina | |
| 1. | nabubrismo |
| 2. | nabubriste |
| 3. | nabubriše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | nabubrio sam |
| 2. | nabubrio si |
| 3. | nabubrio je |
| množina | |
| 1. | nabubrili smo |
| 2. | nabubrili ste |
| 3. | nabubrili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam nabubrio |
| 2. | bio si nabubrio |
| 3. | bio je nabubrio |
| množina | |
| 1. | bili smo nabubrili |
| 2. | bili ste nabubrili |
| 3. | bili su nabubrili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | nabubri |
| množina | |
| 1. | nabubrimo |
| 2. | nabubrite |
| glagolski prilog prošli | |
| nabubrivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| nabubrio, nabubrila, nabubrilo | |
| nabubrili, nabubrile, nabubrila | |
Definicija
povećati obujam, nabreknuti od čega (od krvi, vlage, zrijenjem i sl.)
Etimologija
✧ na- + v. bubriti
