bùbriti
bùbriti () nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -rēći, gl. im. -rēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| bubriti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | bubrim |
| 2. | bubriš |
| 3. | bubri |
| množina | |
| 1. | bubrimo |
| 2. | bubrite |
| 3. | bubre |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | bubrit ću |
| 2. | bubrit ćeš |
| 3. | bubrit će |
| množina | |
| 1. | bubrit ćemo |
| 2. | bubrit ćete |
| 3. | bubrit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bubrah |
| 2. | bubraše |
| 3. | bubraše |
| množina | |
| 1. | bubrasmo |
| 2. | bubraste |
| 3. | bubrahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | bubrio sam |
| 2. | bubrio si |
| 3. | bubrio je |
| množina | |
| 1. | bubrili smo |
| 2. | bubrili ste |
| 3. | bubrili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam bubrio |
| 2. | bio si bubrio |
| 3. | bio je bubrio |
| množina | |
| 1. | bili smo bubrili |
| 2. | bili ste bubrili |
| 3. | bili su bubrili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | bubri |
| množina | |
| 1. | bubrimo |
| 2. | bubrite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| bubreći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| bubrio, bubrila, bubrilo | |
| bubrili, bubrile, bubrila | |
Definicija
povećavati se, uvećavati zapremninu upijajući tekućinu; nadimati se, otjecati
Etimologija
✧ vidi bùbreg
